Tko kontrolira informacije u doba umjetne inteligencije?

Zagonetno, ili možda znakovito, konferencija s 5000 sudionika o ljudskim pravima i slobodi izražavanja otkazana je u posljednji trenutak, navode u tekstu Meera Selva, glavna izvršna direktorica Internewsa, i Branko Brkić, voditelj projekta Kontinuum.

Njihovo pismo donosimo vam u nastavku.

"Postoji mnogo načina na koje bi i ljudska prava i sloboda izražavanja mogli lako nestati. Generativna umjetna inteligencija samo je najnoviji mehanizam koji dodatno udaljava novinarstvo od održivosti, ali bi se mogla pokazati i najrazornijom do sada. Sve češće se sustavi umjetne inteligencije nalaze između redakcija i publike, izravno odgovarajući korisnicima umjesto da ih upućuju na izvorno novinarstvo. U tom procesu brišu razlike, prikupljaju sadržaj bez pristanka i miješaju činjenice, nagađanja i otvorene neistine u rezultate koje je teško provjeriti, a lako manipulirati. Za medije koji se već bore da dopru do publike i budu pravedno plaćeni, to dodatno narušava povjerenje, odgovornost i vidljivost.

Istodobno, priča nije jednostavna. Za redakcije s ograničenim resursima, osobito u zemljama s niskim i srednjim dohotkom, umjetna inteligencija može biti doista korisna. Može pomoći urednicima da brzo analiziraju podatke o publici, prevode sadržaj na više lokalnih jezika, pretražuju velike skupove podataka za istraživačko novinarstvo i automatiziraju radno intenzivne zadatke za koje mali timovi jednostavno nemaju kapacitete.

Te prednosti su važne. Medijske organizacije diljem Afrike, Azije i Latinske Amerike već koriste umjetnu inteligenciju na pragmatične, često oprezne načine i nastavit će to činiti. Ignoriranje te stvarnosti značilo bi prepustiti budućnost novinarstva akterima koji su daleko manje zabrinuti za javni interes ili demokratsku odgovornost.

Demokratsko odlučivanje postaje nemoguće

No, u asimetričnom informacijskom ekosustavu, gdje se održivost medija sustavno i namjerno potkopava slabim politikama, eksploatacijskim tehnologijama i kontinuiranim političkim napadima, generativna i agentska umjetna inteligencija riskira razbijanje već krhkih veza između novinara i zajednica kojima služe. Upravo u tim odnosima živi povjerenje. Kada se oni naruše, novinarstvo gubi relevantnost, a javni život gubi zajednički osjećaj stvarnosti. Kreativnost, individualnost i nijanse guraju se na margine, upravo u trenutku kada je novinarstvo potrebnije nego ikad.

Ovo nije samo problem medija. A sve to i prije nego što dođemo do pitanja što to znači za demokraciju, političko sudjelovanje i međunarodnu diplomaciju. Nekontrolirano širenje dezinformacija i govora mržnje generiranih umjetnom inteligencijom već nagriza političko sudjelovanje i međunarodnu diplomaciju. Ono urušava zajedničke narative koji su društvima potrebni kako bi se suočila s izazovima koji ne poznaju granice: klimatskim promjenama, sukobima, javnim zdravljem. Bez pouzdanih informacija i bez prostora u kojima se ljudi osjećaju saslušanima, demokratsko odlučivanje postaje nemoguće.

U konačnici, moramo odlučiti tko će kontrolirati infrastrukturu informacija. Nerealno je, i vjerojatno nepoželjno, zamisliti potpuno uklanjanje tehnologije iz javnog života. No možemo, i moramo, ponovno promisliti njezinu ulogu i interese kojima služi.

Neka rješenja za ove digitalne probleme možda će doći iz analognog doba. Ona leže u ponovnoj izgradnji pojedinačnih odnosa, razumijevanju lokalnih potreba i ulaganju vremena u povjerenje zajednice, spor rad koji se ne može automatizirati.

Urednici portala Balobaki Check, koji provjerava činjenice u istočnom dijelu Demokratske Republike Kongo pogođenom sukobima, to su rano shvatili. Velik dio informacija na koje su se ljudi oslanjali dolazio je putem WhatsAppa, često bez ikakve mogućnosti provjere točnosti. Tim je u početku pretpostavio da će biti dovoljno dijeliti pouzdane vijesti u tim grupama. Nije bilo. Povjerenje se počelo graditi tek kada su novinari provodili vrijeme razgovarajući s ljudima pojedinačno, najprije slušajući i postupno stječući pravo da im se vjeruje. Ovakav oblik novinarstva ne skalira se jednostavno i ne uklapa se u modele koje pokreću platforme, temeljene na eksploataciji i brzini. No upravo je to ono što otpornim informacijskim ekosustavima treba.

Budućnost informacija uključivat će umjetnu inteligenciju

Projekt Kontinuum gradi globalni pokret oko te ideje: da novinarstvo utemeljeno na ljudskoj povezanosti, uključivosti i relevantnosti zaslužuje trajnu potporu, kako financijera, tako i donositelja politika i javnosti. Riječ je o prepoznavanju da tehnologija treba jačati, a ne slabiti veze između ljudi i pouzdanih informacija.

Za to je potreban pristup cijelog društva i medijske organizacije to ne mogu same iznijeti. Donositelji politika moraju se pozabaviti licenciranjem sadržaja, zaštitom podataka i tržišnim natjecanjem na način koji neće dodatno učvrstiti moć platformi. Tehnološke tvrtke treba prisiliti i regulirati kako bi odgovarale za sustavne štete koje njihovi proizvodi uzrokuju. Financijeri bi trebali ulagati u neatraktivan, dugoročan rad održavanja pluralističkih, etičnih i sigurnih digitalnih javnih prostora.

Postoji i hitan posao unutar samog medijskog sektora. Umjesto da pasivno apsorbira svaki novi tehnološki šok, novinarstvo mora aktivno sudjelovati u oblikovanju načina na koji se umjetna inteligencija razvija i primjenjuje.

To uključuje potporu alatima umjetne inteligencije koje razvijaju redakcije za suzbijanje pogrešnih i namjernih dezinformacija, financiranje suradnji i grantova koji promiču uključivost, uvođenje pismenosti o umjetnoj inteligenciji u obrazovanje novinara te osiguravanje prisutnosti glasova medija u političkim raspravama koje će oblikovati sljedeću generaciju informacijske infrastrukture.

Moramo ulagati u okruženja u kojima se može čuti mnogo glasova, u kojima ljudi mogu donositi informirane odluke o vlastitim životima i u kojima neovisno novinarstvo ostaje građanski i humanitarni oslonac.

Budućnost informacija uključivat će umjetnu inteligenciju, no hoće li ona služiti demokraciji ili je nagrizati, i dalje je otvoreno pitanje. Odgovor će se pronaći u odlukama koje svi donosimo: o ulaganjima, regulaciji, suradnji i, iznad svega, o vrijednosti koju pridajemo novinarstvu koje ljude ne vidi kao podatkovne točke, nego kao građane."